DOKAZANE I IZMJERENE ČINJENICE Naše septičke jame i nafta cure ravno u more, a ribe koje jedemo pune su teških metala: "Jadran ne može čekati!"

Svaka stranka govori o moru, ali nitko ne štiti more. Na toj razlici zarađuju se milijarde, a mi je plaćamo zdravljem!

Što se zapravo događa?

Rijeka, Pula, obala Krka, priobalna sela Istre — svi dijele isti prešućeni problem: kanalizacija koja ne postoji ili ne radi, septičke jame koje cure ravno u more, industrijska onečišćenja koja traju generacijama. Ovo nisu hipoteze. Ovo su dokazane, izmjerene, dokumentirane činjenice.

140 godina ugljikovodici iz riječke rafinerije prodiru u podmorje Jadrana.

Na otoku Krk i dalje postoje priobalna naselja koja nisu u potpunosti priključena na sustav javne kanalizacije, već se djelomično oslanjaju na septičke jame.

Također se u javnosti često postavlja pitanje dostatnosti kapaciteta sustava pročišćavanja otpadnih voda tijekom vršnih ljetnih mjeseci, kao i mogućnosti da dio otpadnih voda tada ne prolazi cjeloviti postupak pročišćavanja prije ispuštanja u more..

Pula, Rijeka, Kostrena: naftni filmovi redovito se pojavljuju na površini mora. Redovito se i ignoriraju.

Na razini Primorje-Gorski kotar „County“ godinama nije uspostavljen cjelovit sustav zaštite okoliša i gospodarenja otpadnim vodama, što potvrđuju dugotrajni problemi poput Sovjak, Martinšćina i brojnih lokalnih odlagališta otpada.

“Sustavi sekundarnog i tercijarnog pročišćavanja otpadnih voda i dalje su iznimka, dok se ozbiljniji infrastrukturni zahvati uglavnom provode tek na području Rijeka.”

** U tom kontekstu, političke inicijative koje se danas prvenstveno svode na PR konferencije djeluju marginalno u odnosu na stvarne i dugogodišnje okolišne probleme regije.**

POLITIKA RIJEČI, NE DJELA

“U kampanjama obećavaju more i plaže. Nakon izbora, iste te plaže postaju ispust za otpadne vode bez pročišćavanja. Stranačke boje se mijenjaju, ali obrazac ostaje identičan:”

• OBEĆANJE: Obećanje ekološke obnove u izbornom programu.
• STVARNOST: Pasivnost kada EU direktive zahtijevaju konkretne projekte.
• IZGOVOR: Pozivanje na nedostatak sredstava — dok EU fondovi za kanalizaciju ostaju neiskorišteni.
• CIKLUS: Pritisak javnosti → nova obećanja → novi ciklus.

More ne razlikuje stranke. Ono samo skuplja ono što mu šaljemo.

Zašto je ovo hitno?

Zagađenje mora nije problem sutrašnjice. Ono se mjeri u sedimentima koji pamte Industriju i svako ispuštanje od 1882. do danas. Svaki dan odgode znači:

• Bio akumulacija teških metala (živa, olovo, kadmij) u ribama koje jedemo.
• Smanjenje turističkih prihoda — jednom kada plaža dobije status onečišćene, šteta je dugotrajna.
• Kršenje EU Okvirne direktive o vodama i Direktive o morskoj strategiji — s mogućnošću financijskih kazni.
• Zdravstveni troškovi koji padaju na građane, a ne na one koji su onečistili.

Ne tražimo revoluciju. Tražimo da se zakoni primijene. Europske direktive su jasne — mi samo tražimo njihovu provedbu:

1. Javno objavljivanje planova izgradnje sustava pročišćavanja za svaku lokalnu jedinicu — s rokovima i izvorima financiranja.

2. Transparentni monitoring kvalitete mora s podacima dostupnim svima — u stvarnom vremenu, online.

3. Puno korištenje EU fondova namijenjenih za infrastrukturu pročišćavanja — bez odgode.

4. Neovisna inspekcija sanacije rafinerijskog podmorja Urinj — s javnim izvješćima.

5. Kaznena odgovornost za direktore koji lažno izvještavaju o onečišćenjima.

Pitajte svog lokalnog čelnika samo jedno pitanje:

„Kada će naša kanalizacija imati sekundarno, tercijalno pročišćavanje ?“

** „Kad mislite septičke jame povezat s kanalizacijom ? «**

Ako nema konkretnog odgovora s rokom i iznosom — znate što glasovati.

Milo Miklaušić, kap.